Da bismo uspešno ulagali, prvo moramo razumeti pojam investicije. Sam pojam ima različita tumačenja, koja zavise od ličnog iskustva, geografskog podneblja i finansijske pismenosti. Ovde ću podeliti svoj pogled na investiranje, kako ga definišem i koje oblike investiranja prepoznajem.
Ekonomista i broker sa dugogodišnjim iskustvom u JP Morganu, Vladimir Đukanović, u svojoj knjizi investiciju definiše ovako:
„Investicija je stečeni kapital koji ima potencijal da stvori redovan i predvidiv prihod."— Đukanović, 2024
Stečeni kapital može dolaziti iz prihoda od vaših primarnih zanimanja, penzije, nasledstva, prodaje imovine ili privatnog biznisa. Taj novac se ulaže u nešto što bi trebalo vremenom da poveća svoju vrednost, često tokom godina ili decenija.
Obratite pažnju na reč stečeni. Investira se novac koji već imate i koji vam ne treba za život — ne pozajmljen novac, ne novac odvojen za kiriju, i ne novac koji vam može zatrebati sledećeg meseca. To je granica koja deli ulaganje od kockanja jednako jasno kao i sam izbor onoga u šta se ulaže.
1.1.1 Tri uslova bez kojih investiranje ne uspeva
Slažem se sa Đukanovićevom definicijom, ali smatram da joj nedostaju tri ključna pojašnjenja bez kojih investiranje ne može biti uspešno. Da bi investicija imala potencijal da donese redovan i predvidiv prihod, potrebno je:
- Poznavanje lične tolerancije na rizik. Ulagati samo novac koji možete sebi priuštiti da izgubite i koji vam nije neophodan za osnovne životne potrebe. Investicije nikada ne rastu linearno; padovi su takođe deo procesa (Lynch, 1989). Ovo nije samo pitanje računice nego i karaktera — čovek koji ne može mirno da spava dok mu portfelj gubi trećinu vrednosti prodaće u najgorem trenutku, bez obzira na to koliko je ulaganje bilo dobro odabrano.
- Značaj strategije i cilja. Važno je znati zašto investirate, koliko često i na koji način. Cilj daje motivaciju na duge staze i, još važnije, sprečava improvizaciju kada tržište padne. Ko unapred zna šta radi, ne mora da odlučuje pod pritiskom. Više o tome u trećem poglavlju.
- Značaj osnovnog predznanja i analize. Nije nužno biti ekspert, ali je ključno učiti o oblasti u koju ulazite i analizirati konkretan investicioni objekat, na primer akcije kompanije (Lynch, 1989). Ako ne umete da objasnite čime se firma bavi i odakle joj novac, niste investirali — pogodili ste ili promašili.
Ova tri uslova ne stoje odvojeno. Bez poznavanja sopstvene tolerancije na rizik nema realnog cilja, bez cilja nema strategije, a bez znanja nema ni osnove da se proceni da li strategija uopšte ima smisla.
1.1.2 Moja definicija
Stoga, pozivajući se na gorenavedeno, moja definicija investicije glasi:
„Investicija je plansko, dugoročno ulaganje kapitala u aktivnosti koje imaju potencijal da donesu veći prinos od uloženog, uz svesno prihvatanje određenog rizika."
Svaka reč u njoj nosi težinu. Plansko znači da postoji razlog i redosled poteza, a ne reakcija na tuđu preporuku. Dugoročno pomera merilo uspeha sa nedelje na godine. Potencijal priznaje da garancije nema. A svesno prihvatanje rizika je razlika između čoveka koji zna da vrednost može pasti i onoga koji se time prvi put suoči tek kada se to dogodi.
U narednim poglavljima razložićemo šta se sve može podvesti pod ovu definiciju, a šta ne — jer se, kao što ćemo videti, mnogo toga što se u svakodnevnom govoru naziva investicijom zapravo ponaša sasvim drugačije.