U ovom poglavlju ću se pozabaviti analizom kvaliteta kompanije koju primenjujem. Poglavlje je podeljeno u tri dela. U prvom delu ću se baviti po meni ključnim parametrima koju izvlačim iz finansijskih izveštaja kompanija. U drugom delu ću pažnju skrenuti na indikatore za procenu vrednosti akcija. U trećem i poslednjem delu ovog poglavlja ću se pozabaviti kvalitativnom analizom kompanija koja je podeljena u četiri nivoa. Ova analiza obuhvata četiri ključna nivoa: globalne ekonomske trendove, industrijske trendove, kvalitet uprave kompanije i ličnu procenu proizvoda/usluga kompanije kroz konzumiranje.
4.1.1 Gde pronaći finansijske izveštaje
Kompanije čijim se akcijama trguje na berzi dužne su da otvoreno dele sve bitne informacije sa sadašnjim i potencijalnim investitorima. To između ostalog podrazumeva i redovne finansijske izveštaje koji su javno dostupni. Ovi finansijski izveštaji se objavljuju na tromesečnom nivou, s tim što poslednje tromesečje (Q4) zaokružuje celu poslovnu godinu. Tada kompanije objavljuju godišnji izveštaj. Ja ću se fokusirati na godišnje finansijske izveštaje, a ne na tromesečne. Ovaj izbor je motivisan činjenicom da se zarade mnogih kompanija mogu značajno razlikovati iz tromesečja u tromesečje, usled faktora kao što su senzibilnost, specifičnosti industrije, uticaj sezone, kao i dospeće specifičnih obaveza (npr. poreza i drugih dugovanja).
Svaki finansijski izveštaj se sastoji iz tri osnovna dela: bilans uspeha, bilans stanja i izveštaj o tokovima gotovine. Postoji dosta platformi i internet sajtova koji objavljuju godišnje javne finansijske inveštaje kompanija. Ja koristim sajtove Stock Analysis, Simply Wall Street i FinChat. Ova tri sajta će činiti temelj za analizu podataka koje ću koristiti u ovom poglavlju.
Osim što pružaju uvid u javne finansijske izveštaje kompanija, ovi sajtovi nude besplatan pristup osnovnim podacima. Osnovni podaci su sasvim dovoljni za kvalitetnu analizu finansijskih izveštaja. Eventualnom pretplatom omogućava vam se pristup širem spektru usluga i detaljnijim istorijskim finansijskim izveštajima.
Pomenute tri platforme/sajta koristim zbog intuitivnosti korišćenja, dostupnosti ključnih finansijskih podataka, kao i upoređivanja podataka kroz vreme. Analiza podataka iz finansijskih izveštaja je utemeljena na trendovima zastupljenim u poslednjih 5 godina. Uz to je uključen pristup i ključnim vestima i dešavanjima u kompanijama. Ovim želim da naglasim da ove platforme imaju ažurne finansijske podatke za velike međunarodne i globalne kompanije sa visokom tržišnom vrednošću, visokim ukupnim prihodima i kapitalom. Međutim, ove platforme imaju ograničen i nepotpun uvid u finansijske podatke kompanija iz Srbije i sa Balkana. Stoga vam savetujem da finansijskim izveštajima lokalnih kompanija pristupite preko njihovih zvaničnih sajtova. Na vama je da izaberete sajt ili platformu koja vam odgovara za analizu.
Ukupni prihodi
4.1.2 Ukupni prihodi
Temelj svakog poslovanja, slično kućnom budžetu, jesu ukupni prihodi. Ukupni prihodi su ozbiljan i važan indikator poslovanja jedne kompanije. Podaci o njima se mogu naći u bilansu uspeha. Bilans uspeha je finansijski izveštaj koji prikazuje rezultate poslovanja kompanije u određenom vremenskom periodu (npr. kvartal ili cela godina).Njegova svrha je da pokaže da li je kompanija ostvarila profit ili gubitak. Ukupni prihodi imaju direktan uticaj na višak kapitala koji kompanije koriste za razvoj svojih proizvoda, otkup manjih kompanija i otvaranje novih postrojenja, itd. Da bi se ukupni prihodi mogli staviti u pravi kontekst, važno je razumeti trend ukupnih prihoda.
Kada analiziram ukupne prihode, ključno je posmatrati trend rasta prihoda tokom vremena. Lično sam posmatrao trendove ukupnih prihoda različitih kompanija najmanje poslednjih 5 godina. Prvi znak za potencijalni kvalitet je da kompanija uspeva da u kontinuitetu povećava svoje ukupne prihode iz godine u godinu. Ovim je važno napomenuti važnost kvaliteta prihoda, a ne samo kvantiteta.
Primer: Uzmimo za primer kompaniju koja proizvodi čokolade i keks. Ukupni godišnji prihodi iznose 100 miliona dolara, od čega 70 miliona dolazi od prodaje čokolade, a 30 miliona od prodaje keksa. Budući da su prodaja čokolade i keksa osnovne delatnosti kompanije, ovi izvori prihoda ukazuju na visok kvalitet i održivost.
Međutim, zamislimo sada drugačiji scenario:
Kompanija je te godine prihodovala ukupno 120 miliona dolara. Od tog iznosa, 100 miliona dolara potiče od redovne prodaje čokolada i keksa, ali dodatnih 20 miliona dolara je ostvareno prodajom fabričkih postrojenja i mašina. Prihod od prodaje fabričkih postrojenja predstavlja jednokratan prihod za tu poslovnu godinu i ne može se očekivati da će se ponoviti u narednim periodima. Stoga je ovo jasan primer nekvalitetnog izvora prihoda.
Profitna marža
4.1.3 Profitne marže
Drugi parametar na koji treba obratiti pažnju su profitne marže kompanije. Podatak o maržama se nalazi u bilansu uspeha. Profitne marže su ključni pokazatelji profitabilnosti i efikasnosti poslovanja, koji nam govore koliko profita kompanija zadržava od svakog zarađenog dolara, nakon što pokrije sve svoje troškove. Profitne marže se u finansijskim izveštajima obično iskazuju u procentima. Ako jedna kompanija ima profitnu maržu od 30%, to znači da od svakog dolara prihoda (prodaje), kompaniji ostaje 0.30 dolara (30 centi) profita, nakon što su pokriveni svi troškovi.
Iako se u svakodnevnom govoru profitna marža često vezuje za razliku između prodajne i proizvodne cene jednog proizvoda, u finansijskim izveštajima ona predstavlja širu sliku poslovanja. Cilj svake kompanije je da proda svoj proizvod na tržištu po većoj ceni od proizvodne. U proizvodnu cenu obično su uključeni troškovi nabavke sirovina, njihova prerada, radna snaga, pakovanje i transport.
Primer: Kompanija jedno pakovanje od 500 grama keksa prodaje po ceni od 10 dolara na tržištu. Ukupni troškovi proizvodnje, pakovanja i transporta tog keksa kompaniju koštaju 8 dolara. To znači da kompanija ima profit od 2 dolara po kutiji keksa od 500g. Izraženo u procentima, to je profitna marža od 20% za taj proizvod. Ovaj procenat sam dobio tako što sam profit od 2 dolara podelio sa prodajnom cenom, a zatim taj rezultat pomnožio sa 100.
Profitne marže značajno zavise od industrije u kojoj kompanije posluju. U nekim industrijama, poput trgovinskih lanaca, kompanije poput Walmarta obično imaju niže profitne marže (do 5%, zavisno od kompanije). S druge strane, marže u duvanskoj industriji mogu ići i iznad 20%, kao što se može videti kod kompanije Philip Morris. Zbog ovih razlika, predlažem da uvek uporedite određenu kompaniju sa njenom direktnom konkurencijom unutar iste industrije. Takođe je poželjno da kompanija tokom vremena ima stabilnu ili rastuću profitnu maržu, jer to ukazuje na efikasno upravljanje troškovima i/ili snažnu cenovnu moć.
Upravljanje kapitalom
4.1.4 Prinos na kapital (ROE)
Rastući prihodi i marže su važni aspekti svake kompanije, ali ne nužno i dovoljni. Pri analizi kompanije gledam i kakva je njena efikasnost. Efikasnost kompanije se odnosi na to kako neka kompanija upravlja svojim kapitalom. Efikasnost kompanije se može meriti pomoću više parametara. Ja ću se ovde fokusirati na odnos neto dobiti i ukupne imovine akcionara kompanije. On se izračunava takou što se neto dobit podeli sa akcionarskim kapitalom i izražava se u procentima, kao i profitna marža.
Primer: Ako kompanija ima ROE od 10% godišnje, to znači da je za svaki uloženi dolar akcionarske imovine (kapitala), kompanija sposobna da stvori 0.10 dolara (10 centi) neto dobiti.
Obično je visok ROE pozitivan indikator kvaliteta kompanije. Ovaj podatak se može naći u segmentu ratios. Kompanije sa izrazito visokim procentom pokazuju da je kompanija u stanju da se razvija bez dodatnog zaduživanja, kao i da ima neku vrstu komparativne prednosti u odnosu na konkurente. To obično može biti globalno jak i prepoznatljiv brend, koji podstiče lojalnost potrošača koji konzumiraju proizvode te kompanije. Mreža potrošača se širi efikasnim reklamiranjem i kroz interakciju njihovih potrošača sa potencijalnim novim potrošačima. Obično takve kompanije imaju i cenovnu moć. To znači da takve kompanije svoje povećane troškove mogu prebiti poskupljenjem svojih proizvoda, a da pritom njihova prodaja ostane stabilna ili čak blago poraste. Tu komparativnu prednost, jedan od najpoznatijih investitora, Warren Buffett, naziva "ekonomskim jarkom" (eng. economic moat). Kompanije poput Coca-Cole i Apple-a su klasični primeri kompanija sa izuzetno jakim jarkom i visokom efikasnošću.
Ipak, treba skrenuti pažnju da ROE treba analizirati u skladu sa industrijom u kojoj kompanija operiše. Kompanije sa više materijalne imovine, kao na primer banke (brojne filijale sa mnoštvom zaposlenih), obično imaju niži ROE nego na primer tehnološke kompanije. Tehnološke kompanije imaju prednost u tome što su im za bolju efikasnost slikovito rečeno potrebni samo računari sa internet konekcijom, pult i stolica. Ostalo je do inovativnosti i ingenioznosti zaposlenih koji te računare koriste. Takođe, kao i kod profitne marže, poželjno je i potrebno da nivo ROE vremenom bude stabilan ili rastući. Treba uzeti u obzir i kvalitet ukupnih prihoda u ovom kontekstu. Ako su prihodi jedne kompanije mnogo viši u jednoj godini zbog prodaje postrojenja (jednokratan prihod), to može prikazati nerealno visok ROE.
Nivo zaduženosti i upravljanje dugom
4.1.5 Zaduženost kompanije
Jako bitna stavka svakog finansijskog izveštaja je i zaduženost kompanije. U finansijskim izveštajima se zaduženost jedne kompanije može videti u bilansu stanja. Možete jednostavno naći ukupan dug i podeliti sa stavkom kapital akcionara. Ovim dobijate odnos akcionarskog kapitala i duga. Ovaj broj vam govori koliko je kompanija zadužena (Investopedia, 2025f). Ovaj odnos je ključan jer pokazuje strukturu finansiranja kompanije, odnosno u kojoj meri se kompanija finansira iz duga u odnosu na sopstveni kapital. Time se indirektno govori i o odnosu ukupne imovine kompanije i njenih obaveza.
Primer: Kompanija Majkrosoft je 2023. godine imala ukupan dug od 79,44 milijarde dolara. Kapital akcionara je tada bio 206,22 milijarde dolara. Odnos kapitala akcionara i ukupnog duga kompanie je bio 0,36 ili 79,44 podeljeno sa 206,22 (Stock Analysis, pristupljeno 02.08.2025).
Za mene je uglavnom pozitivan signal kada je taj odnos manji od 1, što ukazuje da je kapital akcionara značajno veći od ukupnog duga, što implicira manju finansijsku zavisnost od spoljnih izvora finansiranja i to je slučaj sa primeru Majkrosofta.
Kompanija se može zaduživati na kraći i na duži rok uz određene kamatne stope iz različitih razloga. Razlozi za zaduženje mogu biti razni zavisno od industrije u kojoj kompanija operiše, kao i od politike kompanije. Kompanije se npr. može zaduživati zbog proširenja sopstvenih proizvodnih postrojenja, za otkup manjih firmi, marketing ili da ima kratkoročne i manje zaduženja kod dobavljača i distributera. Takav vid zaduženja može biti opravdan, ako se pozajmljena sredstva za razvoj vremenom doprinesu rastu prihoda i profitnih marži. Time se poboljšava bilans uspeha kompanije što omogućava da kompanije lakše ispunjava svoje kreditne obaveze, a to i pozitivno utiče na kreditni rejting kompanije. U drugom slučaju kompanija može da se zaduži kako bi isplatila dividende akcionarima. Iako ovaj potez na prvi pogled zvuči primamljivo za akcionare, postavlja se pitanje o održivosti isplate dividendi na duži vremenski period. Problem je u tome što je ideja dividendi da se isplaćuju kao višak kapitala kompanije, a ne kroz kredit koje kompanija podiže. Kompanija može koristiti kredit da bi pokrila tekuće troškove proizvodnje, ali to može biti rizično za poslovanje kompanije. U oba slučaja to može predstavljati rizik i odvratiti potencijalne investitore od ulaganja u kompanije koje ovako upravljaju svojim dugom.
Akcije u opticaju
4.1.6 Akcije u opticaju
Akcije u opticaju je jedan od indikatora na koje obraćam pažnju pri analizi finansijskih izveštaja kompanija. Akcije u opticaju se odnose na ukupan broj akcija koje određena kompanija izdaje na tržištu (Investopedia, 2025g). Broj akcija u opticaju može varirati, one se mogu vremenom smanjivati, povećavati ili biti na stabilnom nivou. Ja ću se u ovom delu pozabaviti scenarijom gde broj akcija u opticaju jedne kompanije vremenom opada. Objasniću zašto upravo ovaj scenario vidim kao pozitivnu karakteristiku kvaliteta jedne kompanije. Prvo zašto se broj akcija u opticaju smanjuje? Iako razloga za to može biti više, najvažniji je razlog to što kompanije same otkupljuju sopstevene akcije na tržištu. Zvuči pomalo nelogično, zar ne? Slažem se, ali treba razumeti zašto to kompanije rade i šta time žele da postignu?
Kada kompanija odluči da otkupi sopstvene akcije na tržištu, one se obično prvo vode kao trezorske akcije, a potom se mogu poništiti ili povući sa tržišta i više nisu dostupne za kupoprodaju. Time se smanjuje ukupan broj akcija u opticaju. Ova praksa je uobičajna kod mnogih velikih američkih globalnih kompanija sa liste S&P500, ali i mnogih kompanija van SAD.
Posledica ove odluke kompanije je da se povećava procenat akcionarskog udela, što direktno utiče i na povećanje zarade po akciji, jer se ista zarada sada deli na manji broj akcija.
Primer: Zamislite da posedujete kompaniju sa 10 akcija na tržištu. Ja kupujem jednu akciju vaše kompanije i postajem vlasnik 1/10 dela kompanije. Nedugo nakon toga se odlučite da vi otkupite 1 akciju svoje kompanije. Nakon vaše kupovine, ukupan broj akcija u opticaju je 9. Ja sada postajem vlasnik 1/9 kompanije, što je uvećalo moj akcionarski udeo.
Smanjivanje broja akcija u opticaju je atraktivno kako za postojeće i potencijalno nove investitore. Utoliko je razumnije, kada kompanija otkupi sopstevene akcije u trenutku kada su one podcenjene ili takoreći po akcijskoj ceni. Uprava kompanije otkupom akcija komunicira da akcije kompanije podcenjene, i žele time povećati njihovu vrednost. Uobičajno je da i cene akcija kompanije tada porastu. Neki investitori ovakvu politike kompanije vide i kao neki vid nematerijalizovane dividende. Ona se ne isplaćuje, ali investitor time dobija veći udeo u kompaniji.
Važno je skrenuti pažnju da iako povoljna za investitore, ova odluka kompanije predstavlja veliki trošak za kompaniju. Zbog ovoga je važno da kompanija ima dovoljno prihoda, kako bi pokrila ovu stavku u budžetu. U nekim slučajevima se može desiti da vrednost akcije kompanije padne, i to onda može značiti da kompanija ne stoji dobro finansijski. Sa druge strane kompanija može potencijalno propustiti mogućnost da dodatno razvije svoje poslovanje kroz nove inovacije, širenje i tehnologiju (Investopedia, 2025g). Međutim ako je ukupno poslovanje kompanije dobro, a prihodi kvalitetni i rastući godinu za godinom, prednosti smanjenja akcija u opticaju mogu prevagnuti nedostake.
Pogled na bilans stanja
4.1.7 Bilans stanja
Uvid u bilans stanja pruža nam mnoštvo informacija o finansijskom zdravlju kompanije. Ovde ću navesti nekoliko ključnih stavki koje analiziram.
Odnos imovine i obaveza
Prvi pozitivan pokazatelj je da ukupna imovina kompanije premašuje njene ukupne obaveze. Ova razlika se naziva akcionarski kapital. Poželjno je da akcionarski kapital bude pozitivan, da bi, u slučaju bankrota kompanije, nakon pokrića svih obaveza, akcionarima preostao kapital. Negativan akcionarski kapital je gotovo uvek snažan indikator finansijskog rizika i nestabilnosti (Investopedia, 2025h).
Radni kapital
Predstavlja razliku između tekuće imovine i tekućih obaveza i ključan je za svakodnevno funkcionisanje kompanije (JP Morgan, 2025). Stabilan, pozitivan radni kapital ukazuje da je kompanija finansijski stabilna i da može da posluje bez dodatnog zaduživanja. Za mene je ovo pokazatelj kvaliteta. Međutim, važno je napomenuti da kod kompanija iz maloprodajnog sektora (poput Walmarta) ili sektora robe široke potrošnje, negativan radni kapital može biti znak izuzetne efikasnosti i snage, a ne rizika.
Primer: LVMH Moët Hennessy - Louis Vuitton, Société Européenne, luksuzni francuski brend, imao je pozitivan i rastući radni kapital u poslednjih 5 godina (Stock Analysis, pristupljeno 04.08.2025).
Zadržana dobit
Je deo akcionarskog kapitala koji predstavlja zadržani profit kompanije nakon isplate dividendi akcionarima. Važno je naglasiti da ovo nije isto što i gotovina na računu. Zadržana dobit je često neopipljiv novac koji je kompanija mogla da uloži u postrojenja, rast proizvodnje, razvoj novih proizvoda itd. Pozitivna i stabilna zadržana dobit je dobar indikator profitabilnosti i sposobnosti kompanije da finansira svoj razvoj iz internih izvora.
Primer: Rheinmetall AG, nemačka odbrambena kompanija, imala je pozitivan i stabilan trend zadržane dobiti u periodu 2020-2024 (Stock Analysis, pristupljeno 04.08.2025).
Negativna zadržana dobit je gotovo uvek crvena zastavica, jer pokazuje da je kompanija tokom svog postojanja isplatila više novca nego što je zaradila, što je znak lošeg poslovanja i visokog finansijskog rizika.
Zalihe
I upravljanje zalihama je nešto na šta treba obratiti pažnju. Zalihe obuhvataju sirovine, robu u fazi proizvodnje kao i gotove proizvode (Netsuite,2025). Zalihe su usko povezane sa prihodima, kao i troškovima prodaje i skladištenja robe. U idealnom slučaju, kompanija teži da pronađe optimalan balans, izbegavajući i prevelike i premale zalihe na stanju. Previše zaliha na stanju generišu više troškove skladištenja. Pritom roba koja stoji u skladištu ako se ne proda vremenom gubi vrednost. Sa druge strane manjak zaliha može imati negativne efekte po prodaju kompanije. To pogotovo važi ako je potražnja za proizvodima jedne kompanije veće od ponude, tj sposobnosti da iste proizvode napravi i proda. U velikom broju slučaja zalihe kompanije se obično drže pod kontrolom, tj. da blago rastu ili padaju u skladu sa rastom prihoda - to je normalno i poželjno. Ono što bi meni bilo upozorenje je da zalihe kompanije naglo porastu, a da prihodi vidno kaskaju za zalihama. To je praktično znak da kompanija akumulira robu i sirovine koja nije opravdana prodajom.
Primer: Jedna fabrika automobila je predvidela veliku prodaju svog novog SUV modela i proizvela 100.000 vozila, ali je zbog iznenadne ekonomske krize prodala samo 30.000. Njenih 70.000 neprodatih vozila sada stoji u skladištima kao ogromna i skupa zaliha, dok je prihod drastično niži od očekivanog. Taj kapital je sada vezan u zalihama i ne može da se koristi za druge operacije.
Potraživanja od kupaca
Predstavljaju novac koji kompanija treba da naplati od svojih klijenata za prodatu robu ili usluge. Iako je idealna situacija da se sva roba proda za gotovinu, u praksi je uobičajeno da kompanije prodaju robu na odloženo plaćanje. U tom slučaju, naplaćivanje ovih potraživanja je ključno za finansijsko zdravlje kompanije.Kada analiziram potraživanja od kupaca, za mene su važni sledeći trendovi:
Pozitivan je znak kada potraživanja rastu proporcionalno sa prihodima. Međutim, naglo i drastično povećanje potraživanja koje ne prati rast prihoda je crvena zastavica. To može značiti da kompanija ima poteškoća sa naplatom dugova od svojih kupaca, što direktno utiče na Njen novčani tok.
Ako se potraživanja postepeno smanjuju u odnosu na prihode, to je dobar znak. To znači da kompanija efikasno naplaćuje svoje dugove, čime se oslobađa gotovina koja može biti reinvestirana u poslovanje kompanije.
Slobodan novčani tok
4.1.8 Novčani tokovi
Jedna od važnih stavki svakog finansijskog izveštaja jesu novčani tokovi. Parametar na koji posebno treba obratiti pažnju je slobodan novčani tok. Ovaj termin pokazuje prikazuje sa koliko novca kompanija raspolaže nakon što se isplati sve tekuće troškove, ulaganja u sopstveni razvoj, isplatu dividendi kao i otkup sopstvenih akcija. Za razliku od zadržane dobiti ovaj novac je opipljiv i pokazuje koliko je “stvarnog” novca dostupno kompaniji. Često se brojevi iz slobodnih novčanih tokova koriste za komplikovane modele kojima prognoziraju buduće zarade kompanije, kao i procene vrednosti akcija kompanije. Ovim samo naglašavam važnost ovog podatka, ali ću se ovde zaustaviti i neću ići dublje u detalje modela.
Ako kompanija ima stabilan i pozitivan ili rastući novčani tok, to je obično znak o finansijskoj fleksibilnosti i stabilnosti kompanije. Negativan ili stagnirajući slobodni novčani tok je crvena zastavica. Kompanije tada nemaju fleksibilnost da novac plasiraju u dalji razvoj, kao ni da isplate dividende i otkupe sopstvene akcije. Ako pretražujete različite kompanije, možete najčešće videti da nivo slobodnih tokova može blago rasti i padati iz godine u godinu. To ne znači da je poslovanje te kompanije nužno bolje ili lošije zbog toga.
Primer: Visa Inc. je poznata globalna kompanija za platne usluge sa sedištem u SAD. Ova kompanija je u periodu 2020 -2024 imala stabilan pozitivan trend slobodnog protoka novca, sa blagim padom 2024 (Stock Analysis, pristupljeno 04.08.2025).
Dividende
4.1.9 Dividende
Ovaj deo završavam sa dividendama. Kompanije koje isplaćuju dividende su obično atraktivne, jer investitorima redovno isplaćuju deo viška kapitala. Lako je primamljivo gledati prinos od dividendi, i kupiti akcije kompanije koje imaju visok prinos od dividendi. Time investitori misle da će time osigurati veći pasivni prihod kroz dividende. Međutim, potrebno je razumeti dividende u svetlu finansijskih izveštaja kompanija.
Kada analiziram dividende kompanija važna mi je održivost dividendi. Kompanija treba biti sposobna da isplaćuje dividende i da ima prostora da ih dalje povećeva. Da bi to bilo moguće kompanije morati imati prihode koji to omogućuju. Pozitivan znak je kada su troškovi za isplatu dividendi niži od neto prihoda. U suprotom, ako su troškovi za isplatu dividendi na nivou ili prevazilaze neto zarade - to je za mene crvena zastavica. Pogotovo je zabrinjavajuće kada kompanija ne povećava svoje neto prihode.
U tom slučaju se kompanija može lako odlučiti da obustavi isplatu dividendi.
Primer: Intel Corp. - američki proizvođač kompjuterskih čipova i procesora je nakon dugog niza godina isplaćivanja dividendi, 2024. godine konačno obustavio isplatu dividiendi kao rezultat poslovnih gubitaka, tj. negativnih neto prihoda poslednjih par godina (Stock Analysis, pristupljeno 04.08.2025).
Ovim završavam deo o analizi finansijskih izveštajama. Svi ovi parametri zajedno daju kompletnu sliku o finansijskom zdravlju kompanije.Pokušao sam da vam objasnim pojedine i po meni važne podatke finansijskih izveštaja kada analiziram poslovanje kompanije. Sve ove analize, kao i profitne marže i zarada po akciji, direktno utiču na indikatore kao što je odnos cene i zarade. Sledeći deo se nadovezuje na ovaj i bavi procenom vrednosti akcija kroz nekoliko važnih odnosa.