6 min čitanja  ·  1.160 reči

Dve kompanije mogu imati identičan odnos cene i zarade (P/E) od 20 — jedna u tehnološkom sektoru gde je to jeftino, druga u tradicionalnoj industriji gde je to skupo. Isti broj, potpuno različit zaključak. Ovo je zamka u koju upadaju čak i iskusni investitori kad gledaju samo goli broj bez konteksta.

Ovaj deo će biti sažetiji od prethodnog, jer se direktno nadovezuje na podatke i analizu iz poglavlja 4.1. Može se desiti da analizirate finansijske izveštaje jedne kompanije da ona ima sve pozitivne atribute iz poglavlja 4.1. Ovo je odlična polazna tačka za razmatranje investicije u određenu kompaniju, ali oni nam ne daju punu sliku o ceni akcija. Finansijski podaci u prethodnom delu se na neki način ukrštaju i dolazi se do odnosa (eng. ratio) na osnovu kojih možemo steći utisak o ceni akcije. Želim da napomenem da su ovo indikatori, a ne egzaktna nauka koja u cent može proceniti vrednost akcija kompanija. Pa da krenemo.

Odnos cene i zarade (P/E)

Odnos cene i zarade je ključan kada se analiziraju cene akcija. Dobija se tako što se cena jedne akcije kompanije podeli sa tekućom zaradom po akciji.

P/E = Cena akcije Zarada po akciji 100 USD ÷ 5 USD = 20

Primer: Cena jedne akcije kompanije 100 USD na berzi, a zarada po akciji je 5 USD. Time dobijamo odnos cene i zarade 20, pošto smo 100 USD podelili sa 5 USD.

Obično što je broj niži, to je cena akcije potencijalno jeftinija. Ako je broj viši, akcija je potencijalno skuplja. Međutim, odnos cene i zarade dobija smisao tek kada upoređujemo kompanije sa tržištem i kompanijama iz iste industrije i poželjno iz istog regiona/zemlje. Npr. ima smisla uporediti Phillip Morris i British American Tobacco, Chevron i Exxon Mobil, Visa i Mastercard itd. Ona kompanija koja ima niži odnos cene i zarade je potencijalno povoljnija za ulaganje, ali tu nije kraj — treba se pogledati kakav je odnos cene i zarade kompanije u odnosu na industrijski sektor. Visok odnos cene i zarade obično znači da investitori očekuju brz rast te kompanije u budućnosti (npr. tehnološke kompanije), dok niži odnos može ukazivati na sporiji, ali stabilniji rast (npr. tradicionalne industrije). Ovo lako možete proveriti na aktuelnim platformama koje sam već naveo. Zaključno, odnos cene i zarade nam daje dobar, ali ne i jedini uvid u vrednost akcije. Upravo zbog toga, važno je spomenuti i druge indikatore, kao što su odnos cene i prodaje i cene i uknjižene vrednosti.

Odnos cene i prodaje (P/S)

Odnos cene i prodaje može biti koristan indikator vrednosti akcija u relativno malim i novonastalim kompanijama, kao i u kompanijama koje svoj kapital investiraju u rast prodaje. Pomoću ovog odnosa se može pratiti koliko investitori cene prodaju koju određena kompanija stvara. Inače je ovaj odnos manje koristan u proceni vrednosti velikih i razvijenih kompanija — glavni razlog je što ovaj indikator uzima u obzir prodaju, ali ne i profitne marže i troškove proizvodnje.

Odnos cene i uknjižene vrednosti (P/B)

Odnos cene i uknjižene vrednosti može biti koristan pokazatelj u industrijama gde materijalna imovina igra ključnu ulogu u proceni vrednosti kompanije, kao što su banke i osiguravajuća društva. Ako je P/B odnos jednak 1, to znači da je cena akcije kompanije jednaka njenoj knjigovodstvenoj vrednosti po akciji — u tom slučaju se smatra da je kompanija adekvatno vrednovana. Ako je odnos manji od 1, cena akcije je niža od njene knjigovodstvene vrednosti, što investitorima može da sugeriše da je akcija potencijalno potcenjena. Sa druge strane, ako je odnos veći od 1, to pokazuje da investitori plaćaju premiju za imovinu kompanije, često zbog očekivanja visokog budućeg rasta ili nematerijalne imovine koja nije u potpunosti prikazana u knjigama. Ovaj odnos nije od presudnog značaja u industrijama i kompanijama čiji je deo imovine vezan za nematerijalnu imovinu (brend, patenti i intelektualna svojina), kao npr. tehnološki i zdravstveni sektor.

Odnos cene i budućeg rasta zarade (PEG)

Odnos cene i budućeg rasta zarade se nadovezuje na P/E ratio iz prethodnog dela. Formula za ovaj odnos se dobija tako što se odnos cene i zarade jedne kompanije podeli sa rastom zarade po akciji. Ovaj odnos je koristan kao indikator vrednosti akcije u odnosu na potencijal buduće zarade određene kompanije. Poželjno je da je odnos što bliže ili ispod 1 — takav odnos implicira povoljnu vrednost akcije, dok je suprotno slučaj ako je ratio veći od 1. Ovo ću vam ilustrovati na realnom primeru dve kompanije iz duvanske industrije.

KompanijaPEG ratio
Phillip Morris Int.1.86
Altria Group Inc.2.79

Izvor: Stock Analysis (pristupljeno 08.08.2025).

Iz tabele možemo videti da je PEG ratio kompanije Phillip Morris niži od Altria Group. Pošto obe kompanije operišu u istoj industriji, možemo zaključiti da su cene akcija kompanije Phillip Morris povoljnije od kompanije Altria Group.

Odnos cene i toka slobodnog kapitala (P/FCF)

U poglavlju 4.1 smo se dotakli slobodnog toka kapitala i njegove važnosti u finansijskim izveštajima kompanija. S tim u vezi, u proceni vrednosti akcije kompanija obraćam pažnju na odnos cene i toka slobodnog kapitala. On se izračunava tako što se tržišna vrednost kompanije podeli sa slobodnim tokom kapitala kompanije. Poželjno je da je odnos što niži, jer je to indikator povoljne cene akcije. Da uzmemo primer dva konkurenta iz industrije osvežavajućih pića:

KompanijaP/FCF ratio
Coca-Cola Company56.47
Pepsico Inc.29.45

Izvor: Stock Analysis, kraj 2024. godine.

Iz tabele se može videti da je odnos cene i toka slobodnog kapitala kompanije Coca-Cola skoro dvostruko viši u odnosu na Pepsico. To praktično znači da tržište vrednuje slobodan tok novca kompanije Coca-Cola po skoro duplo većoj ceni u odnosu na Pepsico — po ovom parametru, cena akcije kompanije Pepsico je povoljnija.

Nominalna cena akcije ne treba se mešati sa ovim odnosima — nominalna cena zavisi od tržišne vrednosti kompanije i broja akcija u opticaju, ne od toga koliko je akcija "jeftina" ili "skupa" u stvarnom smislu.

Važne napomene

  • Svi odnosi navedeni u ovom delu nisu precizni i mogu varirati u zavisnosti od finansijskih izveštaja, procene brokerskih kuća, finansijskih analitičara, kao i platformi koje koristite. Predlažem da proverite podatke na više mesta i uporedite.
  • Pojmove koje objašnjavam u ovom delu ne morate izračunavati manuelno — cilj mi je bio da vam jednostavno objasnim kako se do ovih odnosa dolazi i kako se izračunavaju. Na sreću, ovi odnosi su lako dostupni na više različitih sajtova i platformi za analizu akcija.
  • Svestan sam da vam na prvi pogled može zvučati kontradiktorno da su akcije kompanija Phillip Morris i Pepsico povoljnije kada su nominalne cene akcija tih kompanija daleko više od cene akcija kompanija Altria Group i Coca-Cola. Nominalnu cenu kompanija ne treba mešati sa parametrima koje sam koristio u ovom delu.
  • Podaci izneti u ovom delu su u mnogome beskorisni ako se ne upoređuju i ne postavljaju u pravi kontekst.

Brojevi su važni, ali nisu dovoljni. U sledećem delu bavim se kvalitativnom analizom — poslovnim modelom, ekonomskim rovom i onim što finansijski izveštaji ne mogu da pokažu.

← Naslovna Kako analiziram kompanije Sva poglavlja →